Evo mene ponovo na Tenerifima, bas kao i prosle godine. Ma da, bas mi je lose. :) Ali, buduci da sam celo proslo leto, da prostite, 'ladila dupe - ovog leta ima da radim ako zelim da isfinansiram sve isplanirane poduhvate tipa stan u potkrovlju, laptop, ekskurzija.... Da ne nabrajam sad, ponestace prostora... Na moju veliku srecu, ovde sve spava i nijedna prodavnica, sluzba, agencija i njima slicni ne rade pre 10 sati ujutru. Ozbiljno vam kazem, nemojte se saliti sa tim jer ovde ako vas neko zatekne u 7 sati izjutra na ulici, jedini logicni zakljucak ce biti - da valjate gudru. Tako da, ako ste ranoranilac, dobro pazite sta radite! Elem, sto se konkretno samog posla tice, dovoljno je samo da kazem da se radi o jednoj turistickoj agenciji i da je moje radno vreme od 10 ujutru mada je za mene i to rano i trebalo mi je par dana da se uhodam i ponovo naviknem da ne mogu da spavam dokle hocu, vec da postoji odredjeno vreme kada treba da ustanem. Jos jedna olaksica je da je tatin servis blizu mog posla, tako da me cesto on vozi na posao, osim kada on mora da krene ranije - tada ja idem autobusom. Pre neki dan, sam konacno uspela da ustanem iz cuga (posle prvog a ne sedmog alarma i tatinog budjenja) i bila sam ponosna na sebe. Imala sam vremena da se istusiram na tenane, skuvam sebi kaficu i popijem istu na terasi slusajuci muziku, mirna, spokojna, znajuci unapred sta cu da obucem, racunajuci da kao i juce krecemo tek oko 15 do 10. Kad ono, medjutim. U 5 do 9 (kada meni jos uvek nije bilo ni na kraj pameti da pocnem da se spremam) mi je moj dragi otac saopstio da krecemo za 10, 15 minuta jer on mora da svrati do poste. Naravno da nisam stigla da se nasminkam, kada je trebalo da se obucem, ispletem riblju kost, prebacim stvari iz jedne u drugu torbu jer sam promenila sandale i eksiram kafu! Zato sam pored gomile potrebnih i jos vece gomile nepotrebnih stvari koje nosim sa sobom na posao, spakovala i sminku - ne bih li se nasminkala usput. Ogledalce, naravno, nemam - a i da imam, pa, verovatno bih ga zaboravila. Planirala sam da se ogledam u ogledlcetu koje imate na onom cudu koje se nalazi iznad vozacevog i suvozacevog sedista u kolima, i koje spustite kada vam bije sunce u oci. Prc lutko. Zaboravila sam da toga nema u tatinim kolima. Ne zaklona od sunca, vec ogledalceta na njemu. Sranje. Na ekran mog telefona nisam naravno ni pomislila, jer je isti toliko izgreban i unisten da se na njemu i inace nista ne vidi kada pisem poruku, igram igrice, visim na fejsbuku, itd... Sta cu, cim se tata parkirao (sad cu i o tome GDE i KAKO), otvorila sam prozor i ispala do pola kroz isti da bih mogla da se vidim u retrovizoru. Ne mozete ni da zamislite koliko sam morala da manevrisem i da se trudim da bih ostala u tom polozaju i to ne samo zbog abnormalnosti takvog polozaja samog po sebi, vec i zbog abnormalnosti mesta na kome je nas automobil bio privremeno parkiran. Zamislite jedan prolaz koji vodi do garaza i koji je pod uglom od nekih sezdeset stepeni, i zamislite negde na vr' tog prolaza jednog crvenog opela iz koga sa desne strane kroz prozor viri  devojka DEBIL koja pokusava da stavi maskaru a pri tom ne iskopa sebi oko, dok njenu ionako povecu pozadinu sila gravitacije privlaci jos jace. Na svu srecu nije bilo mnogo prolaznika, jer su se svi koji su prosli tuda frapirali i zblanuto me pogledali, cak se jedan covek i prekrstio. Levom rukom. Jebiga. Ipak sam nekako zavrsila i taj mukotrpan proces i bila sam spremna za posao. Posto se tata zadrzao malo duze u posti, morali smo da se ubrzamo. Ne moram da vam mnogo objasnjavam koja brzina je bila u pitanju, dovoljno je samo da kazem da je cale u jednom momentu rekao:,,Ko kaze da je opel korsa sporija od porsea?!?!", nagazio papucicu za gas i prestigao crnog, besnog porsea sve vreme ispustajuci zvuk formule 1. A onda, kada je porse ostao samo nejasna tackica iza nas, iskomentarisao ,,Udavi se u prasini, pedercino!! Hahahahahhaha!!!"

P.s.  Mislim da vam je sada u potpunosti jasno na koga sam ja ovakva lujka.

P.p.s. Ako ste se slucajno zapitali, stigla sam na posao na vreme, malo rascupana, ali sam ipak stigla. :)