Šta Jelena radi kad treba da uči!?
Piše blog!
Pa, hajde da počnemo.
Od nekih novina u mom životu, pravo da vam kažem - najzastupljeniji je kurir jer on ima i sudoku i ukrštene re...
Ne.
Nije to bila poenta.
Zapravo, poente nema. Poenta je raditi sve drugo, samo ne učiti. 
Na primer, jesti. Kao stoka. Iako se pre samo par sati vratilo sa slave. Ali to uopšte nije neka tako relevantna stvar.
Kad smo već kod te slave, možda bih mogla sa vama da podelim kako sam to ostala bez teksta pred detetom od nekih sedam-osam godinica.
Pošto sam sad, jelte, dovoljno odrasla pa sedim za stolom gde sede i svi, umesto u dečijoj sobi, nisam imala neki preterani kontakt sa decom.
To što sam ja veće dete od svih njih zajedno, to su neke druge priče.
Elem, gvirnula sam u dečiju sobu dok sam bila na putu do toaleta i videla da su se svi skupili oko kompjutera i igraju GTA. Naravno, nisam mogla a da ne dobacim kako sam i ja to igrala kao mala.

-Stvarno??? Jel igraš i dalje?
-Ne, ne igram više.
-Oh... A zašto?
-Zato što nemam kompjuter a i više mi nije to toliko zanimlji...
-A jel imaš sony???
-Ne, nemam, ja...
-Pa ti si baš siromašna!

BAM.

Dete od sedam godina mi je reklo da sam siromašna.
Dete.
Od sedam godina.
Sedam godina.
DETE.

Otišla sam do toaleta i vratila se za sto sa 'odraslima'.
Sedela sam tako i shvatila da konačno znam kako će moja molba za smanjenje školarine da glasi:
,,Molim vas da mi smanjite iznos školarine,
siroče sam i imam bedna mesečna primanja.
U prilogu vam šaljem izjavu deteta od sedam godina, koje je izjavilo da sam siromašna.

Iskreno vaš,
Oliver Tvist".

Užas.

Mada kapiram, možda se toliko sažale nad mojom mizerijom i omoguće mi besplatno školovanje do kraja života. Bez obzira na prosek. I topli obrok u narodnoj kuhinji. I svakog meseca ima da mi stiže pun džak odeće iz crvenog krsta. Woohoo.
Iskreno, nije loša spika.
Vredi pokušati.

A sad idem da jedem poparu ili neku drugu, sirotinjsku 'ranu.